Pušiti sam počeo s nešto manje od 18 godina, onako “po skrivečki” s frendovima u srednjoj, pa sve malo po malo hrabrije, u javnosti, po kafićima itd. Niti danas ne znam zbog čega je postojao taj strah da me netko ne vidi, da ne primijeti da udišem taj ogavni smrad u sebe. S vremenom sam počeo pušiti i pred roditeljima, nisu bili oduševljeni ali “kaj je tu je”, morali su se pomiriti s tim da je njihov sin sad “odrasla” osoba i da kao takav treba imati zapaljenu cigaretu u ustima.

Pušio sam dobre 3 godine, sve više i više, kutija do dvije kutije “maše” (crvenog marlbora) su mi bile svakodnevnica. Ne samo da je to imalo veliki utjecaj na moje zdravlje (učestalo kašljanje, gušenje po noći itd.) već je imalo zaista negativan utjecaj i po moj ne tako veliki budžet.

U jesen 2013. godine, točnije krajem devetog mjeseca, kad sam završavao s godišnjim i dolazio s mora (na kojem sam BTW u 10 dana popušio više od “šteku” crvenog lucky strikea) sam razgovarao s kolegom Andrejom i on mi je spomenuo kako je nedavno čitao jedan članak u kojem se spominjala knjiga Allana Carra po nazivu “Lako je prestati pušiti”. Yeah right mislio sam si, ali sam ipak odlučio pročitati članak. Nakon što sam završio s čitanjem tog članka mislio sam si onako posprdno “Ajde idem pročitati tu knjigu, pa baš da vidim kako je to lako prestati pušiti”.

Ukratko, u knjizi se opisuje zašto mi uopće pušimo, što je to što nas tjera na pušenje i zašto je tako teško prestati pušiti. U pravilu nas knjiga natjera da se zapitamo koji je pravi razlog zbog kojeg uvlačimo taj odurni dim u sebe. Trebalo mi je svega tri dana da pročitam čitavu knjigu, i negdje na pola knjige sam ostavio cigaretu u potpunosti.

Neću vas lagati, povremeno se javljala apstinentska kriza, no ona bi jako brzo nestajala. Na kraju mogu zaključiti da ipak nije tako teško prestati pušiti.